četvrtak, 4. travnja 2013.

Cannelloni revisited


Evo i drugog posta za redom bezmesnog. Slučajno ili namjerno, nije bitno.
Sojine ljuspice, baza za punilo naših kanelona, nije baš popularna, kao što vidjeh, na internetu.
Ponukani mišlju da je ipak zdravija od, ne znam, mljevenog mesa kupljenog u nekom većem marketu, idemo je probati.

U vodu, po prilici, onoliko koliko treba da prekrije ljuspice, ubacit ćemo žlicu senfa, lovorov list, sol i začine po želji. Vodu ćemo kuhati oko 2 minute.
Te ubaciti ljuspice u nj.
Otkrivamo kanelone, prirodno sušene oko tri dana. No nećemo još puniti.
Trebamo završiti ''faširano'' : ).
Nakon 10 minuta ljuspice su upile ''vodu''. I to je naše meso...
 
I sada ostatak recepta punila, je sličan pripremi ''bolognese''-a.
 
Narežemo luka i češnjaka, te peršina, i stavimo na zagrijano maslinovo.
  
Te malo poslije naribane mrkve i korijena celera.

 
Ubacimo ''meso'', te dodamo još malo senfa,
sezama, te pasirane rajčice,
   
i pirjamo još petnaestak minuta.

Kanelone punimo manjom žlicom, strpljivo, donjim krajem naslonjeni na posudu.


Kad ih poslažemo, prelijemo ih bechamel-om.
Hm, malo su predugo bili u pećnici... : (.


   

 I da. Morate ih jest sa štapićima.
 

     






1 komentar: