S kozicama...bijeli rezanci

Rezanci, rezanci, rezanci (tal. tagliatelle). Možda prečesto, ali ne i slučajno.
Vrsta tjestenine, čiji se ''etalon''  od zlata čuva kao referenca (originalne dimenzije presjeka bi morale biti 6x1 mm) potječe navodno još iz 14. stoljeća.
Inspiraciju za oblik je dobio stanoviti majstor kuhinje Zefirano, koji je za svečanost vjenčanja Lucrezie Borgie, zadivljen njenom valovitom plavom kosom, napravio tagliatelle.

Možda samo legenda, no tanjur rezanaca, može izgledati odlično, i sa malo namirnica.

Evo još jednog jednostavnog recepta.
Treba nam (za 4 osobe):
- 350 - 400 g rezanaca
- 25 dkg kozica
- 150 g kravljeg sira (za preporuku: EKO OPG Milan Grdić, 091 516 5818, stefica.grdic@gmail.com)
- pasata od rajčice (ili salsa po receptu)
- 100 dl vrhnja za kuhanje
- žličica maslaca
- malo svježeg peršina
- 1 glavica češnjaka (domaćeg)
- 1 crveni luk
- sol
- Crvena marsala

 Kozice nismo nista posebno čistili, ubacit ćemo ih cijele ( i brkove ćemo ostavit...ali Vi ne morate).

 Na zagrijano maslinovo, te žlicu maslaca, ubacili smo češnjak, prepolovljen, narezani crveni luk i peršin,

 te smo taj ''temeljac'' kuhali dodavajući vodu.

 Dodamo zatim kozice i malo salse, te ih kuhamo neko vrijeme. Dodali smo sol i crvenu marsalu.

  

Zatim smo na kockice narezali kravlji sir (gore spom. proizvođača)

 Dok Vam se kuhaju rezanci, koristite stari štos, i dodavajte pjenu s vrha u umak

 Kad je tjestenina kuhana ubacite je u umak zajedno sa sirom i vrhnjem za kuhanje

 te promješajte.

   

Dober tek.

Bigoli s tikvom i vrganjima

Negdje oko Noći vještica, odnosno blagdana svih svetih, nabavismo i mi bundevu  i izdubismo  je onako, po Keltskom običaju.

Strašno lice iz kojeg svjetli vatra, nebi li prestrašilo duhove koji na taj dan napuštaju svoje grobove te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove.

Ali nas je ujedno zanimala slatka narančasta unutrašnjost koja će nam poslužiti za još jedan jesenski recept.

No za tu smo priliku otišli i na jedno čarobno mjesto, dalje od bučnog grada, u kojem priroda još ljepše slavi jesen.

Železna gora, kod Svetog Martina na Muri, je bio naš ''random'' izlet tog produženog vikenda.

U kućici iz snova, započinje tako priprema naše večere.

Zeleni bigoli, bundeva, panceta (misim dimljena slanina...), maslac, vino, sol i bijeli papar.

Znači sve je vrlo jednostavno. 

Izdubite žlicom bundevu,

 Ubacite maslac na zagrijanu posudu.

 te kad se rastopi

 ubacite bundevu.

 kad se bundeva opusti ubacite narezane pancete.

 Nakon par minuta ubacite i narezane vrganje. Posolite i popaprite,

 te kuhajte još neko vrijeme...

 A na kraju dodajte malo bijelog vina, kojeg smo mi greškom ponjeli, nismo trebali, jer tamo ima puno kvalitetnih vinara. Mi smo probali Sauvignon i Šipon, i to iz podruma obitelji Židov-Lebar (Železna gora 1 - tel: 040 851 134) kojim smo bili jako oduševljeni. Bili smo u mogućnosti kušati sve vrste vina iz podruma...izašli smo dosta veseli : ) 

 Ništa, to na kraju izmješajte sa zelenim bigolima,

 i poslužite.

 Dodajte i malo parmezana...

Dobar tek...